Zašto fizioterapeut pomogne, ali bol uvijek dođe natrag?

Nakon fizioterapije bilo je stvarno bolje. Za 48 sati bol je gotovo nestala. Za tjedan dana počelo je iznova.

Ako ti je ovo poznato, nisi jedina. I ne radi se o tome da je fizioterapeut loše radio posao. Upravo suprotno: fizioterapija je funkcionirala točno onako kako bi trebala. Problem leži negdje drugdje.

U ovom tekstu objašnjavamo zašto fizioterapija pomaže, ali zašto njezin učinak traje samo nekoliko dana, što se događa između sesija i što možeš napraviti kako se taj krug ne bi stalno iznova ponavljao.

Zašto fizioterapija pomaže, a bol se i dalje vraća?

Fizioterapija mnogima stvarno pomogne. To nije sporno. Fizioterapeut manualnim tehnikama otpušta napeto tkivo, poboljšava pokretljivost i smanjuje bol. Tijekom sesije mišići se opuštaju, živčani sustav smiruje, a bol popušta.

Istraživanja upućuju na to da manualna terapija i fizioterapeutske tehnike kratkoročno značajno smanjuju bol u vratu, s vidljivim učinkom odmah ili unutar 24 do 48 sati nakon tretmana.

Ali u tome i jest problem.

Fizioterapija otpušta napetost koja se već nakupila. Ne mijenja uvjete koji tu napetost svaki dan iznova stvaraju.

Zamisli kantu koja se cijeli tjedan puni. Fizioterapija je isprazni. Ali slavina ostaje otvorena.

To nije neuspjeh fizioterapije. To je ograničenje svake terapije koja djeluje jednom tjedno, dok uzroci djeluju svaki radni dan.

Vizualni prikaz za ovaj ključni dio članka bit će dodan naknadno.

Što se događa između sesija?

Ali već sutradan ujutro sjediš za računalo. Glava polako klizi prema naprijed. Subokcipitalni mišići, ti mali mišići između baze lubanje i prvih vratnih kralježaka, ulaze u statičnu kontrakciju. Sat za satom.

Protok krvi se smanjuje. Metabolički otpadni produkti se nakupljaju u tkivu jer nema izmjene kontrakcije i relaksacije. Mišićni čvorovi koje je fizioterapeut upravo otpustio počinju se iznova formirati.

Studije pokazuju da se mišićna napetost u subokcipitalnoj zoni može vratiti na razinu prije tretmana već za dva do sedam dana pri neizmijenjenim radnim navikama. Kod kronične boli taj proces je još brži jer su živčani sustav već je postao osjetljiviji na bol nego prije.

Na kraju tjedna napetost je gotovo ista kao prije sesije. Zakazuješ novu.

Zašto uzroci ne nestaju između sesija

Sva tri glavna uzroka nastavljaju djelovati između fizioterapijskih sesija. Fizioterapija ih ne može ukloniti jer nastaju u svakodnevnom životu, izvan ordinacije.

Prvo je položaj glave gurnut prema naprijed. Kad glava klizi ispred linije ramena, opterećenje na cervikalnu kralježnicu drastično raste. Naklon od 45 stupnjeva, uobičajen za rad za ekranom, povećava efektivnu težinu glave na više od 20 kilograma. Subokcipitalni mišići nose taj teret svaki dan, bez iznimke.

Drugi uzrok je stres. Pod stresom živčani sustav aktivira zaštitni mišićni tonus: tijelo se priprema za opasnost i steže mišiće vrata i ramena. Kronični stres znači kronično povišen mišićni tonus. Fizioterapija to može privremeno smanjiti, ali ne može ukloniti izvor stresa.

Treći uzrok je začarani krug boli. Bol uzrokuje napetost. Napetost smanjuje protok krvi u tkivu. Smanjen protok krvi uzrokuje bol. Ovaj krug se nastavlja sve dok nešto izvana ne prekine lanac. Fizioterapija to napravi jednom tjedno, ali ostatak tjedna krug se nastavlja.

Sve dok ova tri faktora djeluju svaki dan, bol se vraća. Nije to pitanje koliko je fizioterapija dobra. Pitanje je koliko često interveniraš u usporedbi s tim koliko često uzrok djeluje.

Koliko dugo drži oslobađanje od boli nakon fizioterapije?

Ovo je pitanje koje mnogi postavljaju fizioterapeutu, ali rijetko dobivaju jasan odgovor.

Kod akutne boli ili boli koja traje kraće od tri mjeseca, olakšanje nakon sesije može trajati tjedan do dva. Uzroci još nisu duboko ukorijenjeni, živčani sustav nije senzibiliziran, mišićni obrasci se lakše mijenjaju.

Kod kronične boli, one koja traje dulje od tri do šest mjeseci, situacija je drukčija. Živčani sustav je naučio biti u stanju povišene opreznosti. Mišićni čvorovi se brže reaktiviraju. Olakšanje traje kraće: dva do četiri dana, ponekad i samo 24 sata.

Kliničke opservacije potvrđuju da pacijentice s kroničnom cervikalnom boli koje pohađaju fizioterapiju jednom tjedno često ne dostignu kumulativno poboljšanje jer se između sesija bol vraća na gotovo istu razinu. Učestalost tretmana nije dostatna da nadjača učestalost uzroka.

To ne znači da treba odustati od fizioterapije. Znači da fizioterapija funkcionira bolje kad je dopunjena nečim između sesija.

Što možeš napraviti između sesija?

Fizioterapeut radi jednom tjedno. Uzroci rade svaki dan. Rješenje je smanjiti taj jaz.

Gibanje i pauze. Svakih 45 do 60 minuta ustani od ekrana, prošetaj kratko i pokreni vrat kroz puni raspon pokreta. Statičko opterećenje prekidaš mikropauzama. Nije glamurozno, ali funkcionira.

Lokalna toplina može pomoći opustiti napeto tkivo i potaknuti protok krvi u tom području.

Svjesna korekcija položaja glave. Postavi ekran u visinu očiju i svjesno korigiraj položaj glave. Nije lako promijeniti naviku koja se godinama učvrstila, ali svaka minuta u neutralnom položaju je minuta manje opterećenja za subokcipitalne mišiće.

Za detaljnu usporedbu fizioterapije i svakodnevne kućne terapije za vrat, što koja metoda radi i kako ih kombinirati, pogledaj naš vodič koji to razlaže korak po korak.

Je li fizioterapija uzalud?

Nije. Ovo je važno reći jasno.

Fizioterapija je često jedna od korisnijih metoda za smanjenje kronične boli u vratu koja postoji. Fizioterapeut može napraviti ono što ni jedna kućna metoda ne može: izravno otpustiti duboke mišićne čvorove, korigirati biomehaničke disfunkcije i procijeniti što se točno događa u tvom vratu.

Problem nije u fizioterapiji. Problem je u modelu koji se oslanja isključivo na fizioterapiju i pritom ne mijenja ništa između sesija.

Fizioterapija rješava akumulirani problem. Dnevna rutina sprječava da se on akumulira jednako brzo.

Kad kombiniraš jedno i drugo, učinak fizioterapije traje dulje. Sesije mogu biti rjeđe. Kronična bol prestaje biti svakodnevna konstanta i postaje povremena. Za nekoga tko je godinama živio s boli, to je stvarna razlika u svakodnevnom životu.

Ako se bol stalno vraća, ima smisla gledati pristupe koji ciljaju baš to područje ispod potiljka i koji mogu stati u dnevnu rutinu, a ne samo u termin jednom tjedno.